Sritna dica - Sritan grad
#OstanimoOdgovorni

Naš čitatelj Jerko Jeronim Martinić iz Bola o turizmu u pandemiji koronavirusa, a nije zaobišao ni turističke zajednice: “Prilika je za otriježnjenje, pogotovo na lokalnoj razini”

Čitatelj Jerko Jeronim Martinić iz Bola odlučio je podijeliti s javnošću svoje razmišljanje na temu “Otriježnjavanje, preispitivanje, prilagođavanje”, a u koje iznosi svoj osvrt na ugostiteljsko-turističku djelatnost u kontekstu pandemije koronavirusa. Osim toga, progovara i o turističkim zajednicama, njihovoj ulozi u upravljanju turističkim destinacijama, zatim o masovnom turizmu i podizanju kvalitete u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti.

Jedno i drugo čibenici današnjega razvoja turizma
— Odavno poznata izreka kako u svakom zlu ima i neko dobro, već su izrekli i neki turistički stručnjaci. Osobno bih dodao “prilika je otriježnjenja” kada je u pitanju turistička djelatnost kao monokultura, pogotovo na lokalnoj razini. Prije nego što o temi turizam, zapravo o temi “Ugostiteljstva & hotelijerstva“ nešto u nastavku napišem, gotovo je nemoguće bez osvrta na nedavnu prošlost i sadašnjost. Kad je riječ o nedavnoj prošlosti pomislio sam na Cesara Ritz i Augusta Escoffier koji su djelovali krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ritz je prvi, zajedno s Escoffierom “utvrdio i primijenio” norme i standarde u hotelu i time udario temelje modernoga ugostiteljstva, odnosno hotelijerstva. Escoffier je ustvari preteča današnjega restauterstva, odnosno gastronomije. A jedno i drugo osnovni su čimbenici današnjega razvoja turizma. Kad je riječ o gostu onda to automatski asocira na smještajni objekt hotel koji su danas razvrstani u nekoliko kategorija. U novije vrijeme Ministarstvo turizma RH posebnim Pravilnikom reguliralo je više vrsta i kategorija smještajnih objekata.

Zanemareni ljudski resursi
Već početkom rada na standardizaciji, kategorizaciji odnosno razvrstavanju smještajnih objekata uočeno je da nedostaje “standardizacija osoblja” u tim istim razvrstanim smještajnim objektima. Danas je taj nedostatak još uočljiviji i tiče se svih vrsta ugostiteljskih objekata. Naime, razvrstavanje odnosno kategorizacija svela se i podređena je tehničkim uvjetima; okruženje, zgrada/objekt, gabaritima, ugrađenoj opremi, inventaru, lijepom interijeru, ali ne i uvjetima za minimalni broj osoblja po stručnim profilima za te iste objekte.

Tužan i zatečen, da ne rečem šokiran
Želim svojim osvrtom i na svoj način ukazati na stvarnost turizma, odnosno ugostiteljstva & hotelijerstva ovih dana, uzrokovano koronavirusom. Bilo je to sada pred sam kraj mjeseca lipnja i početak mjeseca srpnja. Navratio sam, bolje reći prošetao sam, kroz hotelsko naselje čiji je okoliš relativno lijepo uređen. Međutim, ulaskom u hotelske prostore osjećao sam se tužan i zatečen, da ne rečem šokiran. Tužan prije svega jer je mali broj gostiju u objektima, a kao hotelijer po zvanju i zanimanju, nelagodno. Nelagodno i žalosno sam se osjećao vidjevši na pultu recepcije “vizir barijeru” zatim, zaposlenike s rukavicama, a neke i s maskom na licu. A da za mene razočaranje bude još veće u caffe baru, konobar poslužuje gosta sa vizir maskom. Vjerojatno tako, radi koronavirusa, mora biti kao nadomjestak distanciranje. Nadam se da će takve ili slične mjere u ugostiteljstvu skoro prestati, da će otići u zaborav i da se neće ponoviti.

Ugostiteljstvo je zapravo plaćeno gostoprimstvo
Budući su ovi moji osvrti prvenstveno namijenjeni lokalnoj razini, htio sam podsjetiti sve sudionike koji participiraju u turističkoj djelatnosti da preispitaju kvalitetu svojih proizvoda i usluga, a time i cijena, namijenjenih turistima u destinaciji Bol. Da se nije, povijesno gledano, pojavio turizam, kretanje ljudi izvan mjesta svoga stalnog prebivališta, vjerojatno ne bi bilo ni ovakvoga ugostiteljstva, odnosno hotelijerstva. Ugostiteljstvo je zapravo plaćeno gostoprimstvo. Aktivnost je to koja se bavi pružanjem uslugom smještaja, pripremi i prodaji hrane i raznih pića na poseban, ugostiteljski, način. Zato bih podsjetio davatelje takvih usluga da posvete, donekle zaboravljenu ili zanemarenu, posebnu pažnju korisnicima takvih usluga, posebno prema turistima. Turist je putnik dobrote u vječnom traženju sreće”, jedna je od definicija prof. Ivana Antunca.

Gosti nerijetko nažalost postaju brojevi
Iritirajuće je, posebno zadnjih godina, kada se gotovo na svim razinama govori o broju dolazaka turista, broju noćenja, broju automobila, broju jahta, broju izletnika, broju letova, stolica, a i sami turisti, u mjestu privremenoga boravka, umjesto lijepih personaliziranih odnosa i oni nerijetko nažalost postaju brojevi. Isto tako, govori se o masovnom turizmu kao ne dobroj orijentaciji posebno za neke destinacije. Iz masovnoga se može postići manja masovnost, ali programom i kvalitetom. Nerijetko se čuje kako se u nekim zemljama Mediterana ta masovnost obila o glavu lokalnom stanovništvu. Upravo se to, pored saznanja i upozorenja, gotovo posvuda događa na našoj jadranskoj obali, na našem pomorskom dobru u našim priobalnim, manje poznatim i poznatim mjestima. O tomu se, po meni, ozbiljnom problemu samo govori, a situacija na terenu je iz dana u dan ista i lošija. Neki pišu o turizmu kao “turističkoj industriji”, dakle opet masovnost, odričem se takve industrije.

“Više od tri dana gost nam je sve miliji”
Lokalnu samoupravu, odnosno turističku zajednicu masovnost turista zadovoljava radi prihoda. Gotovo sam siguran da bi prihodi lokalnoj zajednici od selektivnih oblika turizma, kvalitetnijega oblika turizma, bili jednaki a kvalitetnim proizvodima i uslugama ekonomski učinci bili bi bolji. Priznajem svoju slabost na riječ “„turist” i na riječ “gost”. Naime, svi turisti su i gosti, pa umjesto nekoga, ne mjerodavnoga, obrazloženja poslužiti ću se starom izrekom: “najmilijega gosta tri dana je dosta” preformulirano bi mogla glasiti: “više od tri dana gost nam je sve miliji”. Zanemarimo li ovo vrijeme i posebnih uvjeta radi koronavirusa, pružanja usluga smještaja zbog sve kraćega boravka turista (1-2-3 dana) u smještajnim jedinicama sobama, apartmanima troškovi po jedinici smještaja su veći – svake godine sve veći – posebno u domaćinstvima. Ovo iziskuje višu razinu rasprave i odlučivanja, dakle političku, od koje odmah odustajem, ali i propitkujem. Naime, čini mi se da ima osnove promišljati o svrsi i potrebi postojanja i djelovanja Ministarstva turizma RH i Hrvatske turističke zajednice. Držim i da predstavništva HTZ-e u inozemstvu pored postojećih Veleposlanstava ili Konzulata RH u tim istima državama nisu nužna.

Turistička zajednica ni na koji način ne upravlja turističkom destinacijom
Na nižoj razini, isto tako, sada prekasno i besmisleno, ne mogu skriti razočarenje na Zakon o turističkim zajednicama i promicanju, zapravo na onaj iz 2008. godine koji, po meni, uz niz slabosti, regulira da načelnik i gradonačelnik po funkciji, a to znači političkoj, obnaša i dužnost predsjednika Turističke zajednice. Uvukla se politika u dotadašnju društvenu instituciju koja je prisutna i u današnje vrijeme. Podsjetio bih da je prije toga zakona predsjednika turističke zajednice, na određeni način, birala destinacijska struka, a na najdemokratičniji način potvrdilo ili ne potvrdilo nadležno Općinsko, Gradsko vijeće, odnosno Skupština. Nadam se da ne griješim ili možda malo griješim ako rečem da turistička zajednica danas kao društvena institucija nedovoljno, bolje i točnije rečeno ni na koji način ne, upravlja turističkom destinacijom. Barem ja tako mislim! Ona nije nikada samostalno ni upravljala, ali je u velikoj mjeri za vrijeme postojanja participirala u kreiranju turističke djelatnosti u destinaciji.

Turističke zajednice umjesto kreiranja “turističke politike” vode statistiku
Da je to bilo tako, vidljivo je iz dokumenata kada su se između dva svjetska rata osnivala Društva za uljepšavanje mjesta, promet turist, ured za žalbe i pritužbe. Isto tako, još konkretnije, na turističko ozračje u mjestima djelovala su Turistička društva, zatim Turistički biro-i koji su se u većem broju organizirali i registrirali nedugo nakon Drugoga svjetskog rata, pedesetih godina prošloga stoljeća i nešto kasnije. Danas, barem neki, misle da sve počinje sada od njih – nas samih. Najnoviji Zakon “nabacio” je mnogo novina na destinacijskoj, posebno na regionalnoj razini u smislu mogućnosti djelovanja, reorganizacije i racionalizacije. Puka slova na papiru. Turistička zajednica lokalne zajednice, zapravo, umjesto pokretanja i kreiranja “turističke politike” evidentira brojeve (eVisitor prijava i odjava turista), vodi statistiku. Problematiku neevidentiranih turista i nelegalnih iznajmljivača prepuštena je inspektoratu sa sjedištem u Zagrebu.

Odgovor je ne
Iz prve rečenice ovoga osvrta, nameće se pitanje hoće li nas ovo barem za nešto u nečemu opametiti. Na kraju pitanje bi moglo glasiti: Okuplja li danas turistička zajednica stvarno i konkretno, po načelu destinacijskoga menadžmenta, sve dionike u destinaciji za koju je osnovana radi razvoja i upravljanja unaprijed usuglašenom vizijom? Odgovor je ne i lako se to može utvrditi, stoji u Pismu čitatelja Jerka Jeronima Martinića, koji je svoj osvrt zaključio pozivom “vratimo ugled ugostiteljstvu i ugostiteljskoj struci”.

Stavovi i mišljenja izneseni u kategoriji “Pisma čitatelja” su osobni stavovi i mišljenja autora te ne predstavljaju stav uredništva portala BRAČ danas.

– Iritirajuće je, posebno zadnjih godina, kada se gotovo na svim razinama govori o broju dolazaka turista, broju noćenja, broju automobila, broju jahta, broju izletnika, broju letova, stolica, a i sami turisti, u mjestu privremenoga boravka, umjesto lijepih personaliziranih odnosa i oni nerijetko nažalost postaju brojevi. Isto tako, govori se o masovnom turizmu kao ne dobroj orijentaciji posebno za neke destinacije. Iz masovnoga se može postići manja masovnost, ali programom i kvalitetom, istaknuo je čitatelj Jerko Jeronim Martinić, upozorivši kako turističke zajednice zadovoljava masovnost turista radi prihoda (foto: J. Bašić)

Podjelite:

You may also like...