Hrvatski branitelj i sudionik obrane grada Vukovara Vilim Karlović posvjedočio u Postirima: “Nitko ne može govoriti bolje o oprostu i miru od onih koji su doživjeli strašna mučenja i stradanja”

“Dobri Oče, zašto si mene spasio na Ovčari? Zar nije bilo svetijih i potrebitijih ljudi za spasenje od mene?”, tim mislima obratio se okupljenima u Pastoralnom centru Sv. Josip u Postirima hrvatski branitelj i sudionik obrane Vukovara Vilim Karlović, u petak 29. studenoga, jedan od preživjelih na Ovčari iz Domovinskoga rata.

“Preživio sam Ovčaru i Vukovar”
Njegovo gostovanje u Postirima organizirala je općina Postira, a tom prilikom branitelj Karlović posvjedočio je o onome što je zapisao u svojoj knjizi “Preživio sam Vukovar i Ovčaru” koja je već doživjela i 4. izdanje. U knjizi je opisao svoj životni i ratni put. — Knjigu sam napisao u godinama živote koje nisu bile lake. Napisao sam je kad sam završio u zatvoru. Bio sam razočaran u sebe. Shvatio sam koliko je i Bog meni milosrdan, i koliko bi Bog pruža šansu te koliko je oprost bitan, rekao je Karlović, prisjećajući se tih ratnih dana i stradavanja.

hrvatski branitelj i sudionik obrane grada Vukovara Vilim Karlović posvjedočio je o svojem životnom i ratnom putu okupljenima u Pastoralnom centru u Postirima u petak, 29. studenoga kada je ujedno predstavio i svoju knjigu “Preživio sam Ovčaru i Vukovar” (foto: J. Bašić)

Zagledam se u Bibliju i ono što Bog govori
Među stradalima tada našla se i trudnica Ružica Markobašić koja je ubijena u šestom mjesecu trudnoće, zatim dječak od 16 godina, nekoliko dječaka od 17 godina, a najstarija žrtva imala je 76 godina. — I dok razmišljam o tim stradavanjima zagledam se u Bibliju i ono što Bog govori. Sjetim se i pape Franje i njegova poziva biti mirotvorac. Nitko ne može govoriti bolje od oprostu i miru od onih koji su doživjeli strašna mučenja i stradanja, poručio je hrvatski branitelj.

Razmišljao sam i o duhovnom pozivu
U osvrtu na svoj životni i ratni put, Karlović je podsjetio kako su njegovi roditelji, Ante i Jela, podrijetlom iz Dervente, iz Bosanske Posavine, a u Zagreb su došli 1968. godine. Rođen je u Zagrebu 27. listopada 1970. godine gdje je završio osnovnu i srednju prometnu školu. U jednom razdoblju svojega života, boraveći u župi Svete obitelji u Zagrebu, razmišljao je o duhovnom pozivu. U braku je sa suprugom Vlatkom od 1990. godine.

– Nitko ne može govoriti bolje o oprostu i miru od onih koji su doživjeli strašna mučenja i stradanja, poručio Vilim Karlović, hrvatski branitelj i sudionik obrane grada Vukovara, na tribini održanoj 29. studenoga u Postirima (foto: J. Bašić)

Brat Antonio pronađen 2012. godine u masovnoj grobnici blizu Petrinje
— Ništa nije slutilo da ću završiti u ratu, prisjetio se Vilim Karlović, podsjetivši da se već 1. ožujka 1991. godine dogodio prvi napad na policijsku postaju u Pakracu, dok je 2. svibnja pobijeno 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu. — I kada sam gledao zbijeg naših ljudi iz Dalja i Aljmaša koji su bježali prema Osijeku, gledajući uplakane majke s djecom u rukama, 1. kolovoza odlučio sam otići u Domovinski rat. Moga brata Antonija ratni put odveo je prema obrani Petrinje koja je 21. rujna pala u neprijateljske ruke. Brat je bio teško ranjen u obrani Petrinje i zarobljen u povlačenju, nakon čega mu se gubi svaki trag. Tek 2012. godine pronađen je u jednoj masovnoj grobnici u blizini Petrinje, približio je okupljenima preživjeli branitelj s Ovčare, dodavši kako se javio dobrovoljno za obranu grada Vukovara u koji je ušao 1. listopada 1991. godine.

Imali smo obećanje da idemo prema Vinkovcima
Prisjetio se borbi za svaku ulicu i kuću, dodavši kako su borbe trajale od jutra do mraka, uz velike gubitke i žrtve. Opisao je i odvođenje prema Ovčari iz vukovarske bolnice: — Ušao sam u bolnicu 17. studenoga. Strah me je bilo predaje. Želio sam se vratiti doma. Predaja je započela 20. studenoga ujutro u 9.00 sati te smo zadnji izvedeni iz bolnice. Imali smo obećanje da idemo prema Vinkovcima. Kompletnu predaju vukovarske bolnice vodila je regularna vojska Jugoslavenske narodne armije u suradnji s dobrovoljcima i paravojskom, istaknuo je hrvatski branitelj.

Jedan od vojnika zatražio je moje izvođenje iz hangara
— Pred bolnicom je napravljen pretres vojnika, a četnici su nam već tada prijetili. Krećemo i završavamo u vukovarskoj vojarni, čekamo četiri sata, a nakon toga smo s autobusima krenuli prema Ovčari. Odmah po dolasku do hangara trebali smo zauzeti zarobljenički položaj, formiran je dvored četnika i dobrovoljaca koji su nas već tada počeli mlatiti. Tada smo i znali da nećemo ni vidjeti Vinkovce, a i da će teško tko preživjeti jer je među odvedenima bilo ranjenika. Jedan od vojnika zatražio je od oficira u hangaru moje izvođenje. I tako je nas sedam preživjelo Ovčaru, prisjetio se Karlović toga stravičnoga pokolja u ,asovnoj grobnici na Ovčari.

Cijelo sam vrijeme molio i vapio Isusu
Naglasio je važnost molitve u tim trenucima, rekavši kako je cijelo vrijeme molio i vapio Isusu da bude spašen, s mislima na suprugu koja je tada bila trudna. Poručio je da je u molitvi pronalazio snagu u tim teškim životnim trenucima, a o važnosti molitve progovorio je i u svojoj knjizi.
Svjedočenju preživjeloga s Ovčare u Pastoralnom centru nazočili su, uz brojne posjetitelje, načelnik Postira Siniša Marović, predsjednik Općinskoga vijeća Marko Radić, direktorica ureda Turističke zajednice općine Postira Ivana Jelinčić.

svjedočenju preživjeloga s Ovčare u Pastoralnom centru u Postirima nazočili su, uz brojne posjetitelje, načelnik Općine Siniša Marović, predsjednik Općinskoga vijeća Marko Radić i direktorica ureda Turističke zajednice općine Postira Ivana Jelinčić (foto: J. Bašić)

Podjelite:

You may also like...